1. |
Već danima
03:32
|
|||
|
Već danima trza mi oko
Svaki pogled kao da je usmjeren u mene
Tek danas mi izgledaš visoko
Odišeš mirnoćom
Molim te ne trzaj na svaku moju riječ
Znaš da puno toga kažem
Da ubijem tišinu
Da te ugrijem hladnoćom
Utišam te glasnoćom
Moje taktike već odavno ne rade
Svaka misao kao da pobjegne sa strane
Još od jučer ne dišem duboko
Odišem nervozom.
Već danima
|
||||
2. |
Dosadan i glup
03:51
|
|||
|
Zašto moram biti takav čak i kad smo gud
Mogo bi sjest i plakat i hoću
Po danu si kod od stakla i ne smijem ti prić
Po noći bi se nekud makla al nećeš jer sam tu
Za svako oštro pitanje već odavno sam tup
Šta ću kad odrastem osim bit velik i glup?
Ne moramo danas o tome…
Al znamo oboje da moramo prije il kasnije
Jasno je da sjedimo dok jedemo kajsije
Lijepo je dok hladiš se, čim se ugriješ prevruće je
I ljutiš se jer ljutim se, pravimo smutije
Al znamo
Za svako oštro pitanje već odavno sam tup
Ne znam šta da budem kad prestanem bit ljut
Bit ću dosadan i glup
|
||||
3. |
Ko si
03:56
|
|||
|
Ko si kad te nitko ne gleda
Ne pazi?
Gdje si kad te nitko ne treba ne traži?
Ko si ti?
Kako si kad te nitko ne pita
Ne mari?
S kim si kad te nitko ne želi?
Ko si ti?
|
||||
4. |
Meke ruke
03:50
|
|||
|
Nećemo tamo di ljetuju kurve
Mi se znojni valjamo
Prljavi bosi, vijamo soma
To bi bilo prekrasno, prekasno
U vrtu se plete mreža na koju
Sam se zalijepio
Ja i ostale muhe
Sve se čini nestvarno
S čim da se branim?
Tvoje ruke su premeke
Di da se vratim?
Ne mogu ja nigdje bez nje
Kom da se javim?
Svi već nadaleko bježe od mene
Di da te tražim?
Dobro znam da neću te naći
U prolazu, nema baš mjesta
Jedva da prođemo
Ako ideš s čašom u džepu
Možda krećeš prekasno, prekasno
S čim da se branim?
Tvoje ruke su premeke
Di da se vratim?
Ne mogu ja nigdje bez nje
Kom da se javim?
Svi već nadaleko bježe od mene
Di da te tražim?
Dobro znam…
|
||||
5. |
Uvijek umoran
03:28
|
|||
|
I kad sam sam
nisam usamljen jer znam
da i kad sam udaljen
ti si sa mnom
Čak i kad se naspavam
nikad nije ok
jer sam uvijek umoran
Uvijek umoran
Miris što isparava iz tebe
me uvijek uspava
Pare što mirišu na jučer
me nagovaraju
da ostanem kod kuće
Uvijek im uspijeva.
Uvijek umoran.
|
||||
6. |
Gladiole
04:07
|
|||
|
Mislio sam bit će lakše
Ne bit ljakse
I reć
Što zapravo mislim
Al mislim da cu ić leć
I dok smo na plaži
Pogledom te trazim
Al sam zaboravio naočale
Zadnje čestice mraka vijam
samo da ne svane
Pogledom tražim te, naći ću te
Mislio sam da će mi trebat
Puno manje
Baš njesra
Kad ne čitam dobro signale
Ili ih ne daješ
Sve pet
Zadnje čestice mraka skrivam
samo da ne svane
Pogledom tražim te gladiole
|
||||
7. |
Više ništa
02:57
|
|||
|
Lagano zaboravljam kako izgledaš
Gubim se u licima, pamtim obrise
Budim se iz sna i mumljam tuđim jezicima
Ako nađem prave riječi reći su ti sve
Al znaj da više ništa ne očekujem
Više ništa ne obećajem.
Pravim se opušten al mislim da ne ide
Sigurno da vidi se koliko sam uzjeban
Reci mi da nije strašno ko što mislim da je
I da tripam ili šuti i samo vrati me kući…
Zato što više ništa ne očekujem
Više ništa ne obećajem.
|
||||
8. |
Još nešta
07:30
|
|||
čuvarkuća Osijek, Croatia
If you like čuvarkuća, you may also like:
The Months I Missed
by Mellorine
The songs on the latest from Mellorine range from bright indie to surging post-rock, centered on earnest vocal melodies.
go to album
is that all there is?
by amy michelle
Irish singer-songwriter takes a maximalist, yet intimate, approach to bedroom pop, translating inner dialogue into vast, warm soundscapes.
go to album
The second album from this UK group is a stormy triumph.
go to album
Truthlikeness
by Ryan Von Gonten
Ryan Von Gonten’s knack for heartwrenching vocal melody is front and center on the quiet, surging “Truthlikeness.”
go to album
The Last Remaining Light
by Far Caspian
UK-based Irish musician Joel Johnston creates an expansive indie-rock atmosphere on his latest album as Far Caspian.
go to album
Brooklyn’s Toy City channel the classic sound of ’90s indie rock, marrying barbed guitars to slyly understated hooks.
go to album
San Francisco singer-songwriter and trumpeter Max Daniel gilds straight-shooting pop hooks with orchestral splendor and wry lyricism.
go to album
